Otkad se prije gotovo tri godine pojavio ChatGPT, jedan od najpoznatijih alata umjetne inteligencije, njezin utjecaj na znanje i učenje predmet je mnogih rasprava rasprava. Da li su ChatGPT i drugi alati otvorili prostor za akademsko nepoštenje, ličnu nadogradnju ili umanjili naše sposobnosti kritičkog razmišljanja?
Ovo se zapitala i grupa naučnika sa poznatog Massachusetts Institute of Technology (MIT). Njihovo istraživanje ukazuje na zabrinjavajuće posljedice korištenja ChatGPT-ja. Njihova studija obuhvatila je 54 osobe između 18 i 39 godina iz Bostona. Učesnici i učesnice istraživanja podijeljene su u tri grupe i od njih se tražilo da napišu nekoliko eseja koristeći ChatGPT, Google pretragu ili ništa. Istraživački tim je koristio EEG uređaj ili elektroencefalogram kako bi pratio moždanu aktivnost učesnika istraživanja. Rezultati su ukazali na to da među tri pomenute grupe, korisnici ChatGPT-ja zabilježili su najnižu aktivnost mozga i konzistentno su „podbacivali na nervnim, lingvističkim i bihevioralnim nivoima“. Kroz nekoliko mjeseci, korisnici ovog alata umjetne inteligencije postali su lijeni i esej na kraju studije je rezultirao isključivo kopiranjem i slanjem eseja kao takvog bez ikakvog mijenjanja teksta.
Dakle, kognitivni angažman onih koji su koristili vještačku inteligenciju bio je značajno niži nego kod druge dvije grupe. Ova grupa je također imala više prepreka i bilo im je potrebno više vremena da se prisjete citata iz svojih eseja. Uzimajući u obzir da su za završni esej zamijenili grupe, grupa koja je koristila umjetnu inteligenciju pokazala je mnogo niže rezultate nego grupe koje su koristile mozak ili samo Google pretraživač, za šta autori tvrde da je djelimično akumuliranje kognitivnog duga (cognitive debt). Naime, kada su imali priliku da koriste mozak, učesnici nisu mogli da urade zadatak jednako dobro kao učesnici dviju drugih grupa.
No, da li ovo zaista pokazuje da nas vještačka inteligencija čini glupljima?
Prije svega potrebno je napomenuti da su rezultati ovog istraživanja preliminarni, uzorak je ograničen, a rezultati ne znače da su svi učesnici koji su koristili umjetnu inteligenciju akumulirali “kognitivni dug”. S druge strane, upoznavanje sa zadatkom koje je kod grupe koja je koristila isključivo mozak bilo razvijenije do kraja studije također može uticati na rezultat studije i veću prilagodljivost koja dolazi kroz ponavljanje zadataka. Ne čini nas nužno glupljima ali čini naš mozak lijenim i vremenom vjerovatno umanjuje intelektualne kapacitete.
Novinari britanskog Telegrapha ovo uspoređuju s pojavom kalkulatora i povlače paralelu u ocjenjivanju i procjeni rada nekoga ko koristi ili ne koristi kalkulator. Pojava kalkulatora dovela je do težih zadataka. U isto vrijeme, novinari se osvrću na činjenicu da osobe koje imaju zadatak edukacije nisu uključile umjetnu inteligenciju u procese a često i ne znaju prepoznati njezinu upotrebu, kako pozitivnu, tako i negativnu.
Dakle, zaključak koji proizilazi iz ovog istraživanja i svih diskusija o ovoj temi jeste da se moramo osposobiti za kritičko i kreativno razmišljanje uprkos umjetnoj inteligenciji, ali i za korištenje umjetne inteligencije kao neophodnog svakodnevnog alata ovog stoljeća, jer je neminovno da ona ostaje prisutna, a na nama je da ju iskoristimo na najbolji i najpametniji način.
