Je li vam se dogodilo da ste ikada čuli kako se netko ovdje prepao tog slavnog dolaska AI-ja? Je li vas ikada netko povukao za rukav i pitao – a što ćemo sutra?
PIŠE: Boris Čerkuč, Bljesak.info
Ne prođe ni par dana da ne osvane neki tekst o tome kako munjeviti napredak umjetne inteligencije otvoreno prijeti izumiranju nekih profesija. Pa, obično pod naslovom tipa “Evo koja radna mjesta će zamijeniti AI”, slijedi taksativno nabrajanje najugroženijih ljudskih pozicija i kratko objašnjenje zašto baš tom i tom zanimanju stiže “smrtna vura”.
Pročitam tu i tamo, nije da nisam, samo da bih potvrdio kako ne saznajem ništa novo. Jer svi oni uporno ponavljajući, repetitivni poslovi koji zahtijevaju malo mentalnog napora i tek malo više fizičkog angažmana, poslovi za zamjenjive ljude, poslovi koji ne traže jedinstvenost, lepršavost i ne vuku za sobom povremenu moralnu odluku veliku poput kuće, svi ti poslovi oduvijek su na propuhu. U teoriji.
Stručni suradnici, stručni savjetnici, mlađi i stariji referenti…
U praksi, pak, druga priča. Pogotovo u našoj praksi, gdje se pred očima čovjeku gomilaju izmišljena radna mjesta i funkcije koje su otvorene samo radi određenih ljudi, a takvi ljudi se množe svakim izbornim ciklusom i nadiru iz generacije u generaciju, želeći ne biti ništa drugo nego tek jedna od mnogih kreatura ušuškanih pod sisu stranačko – državne aparature.
U našoj praksi, gdje javna poduzeća i uprava, kao koke nosilje pod toplim perjem griju toliko stručnih suradnika, stručnih savjetnika, mlađih i starijih referenata, kadrova svih fela i nezaobilaznih maminih i tatinih bisera, ne znam kako postoji neki strah kako će sutra doći umjetna inteligencija i sve njih poslati doma. Ljudi mi se doimaju bezbrižno, planiraju budućnost, putovanje, zimovanje, ne bi se reklo kako ih išta plaši.
I dok zidovi ureda stenju pod naguranim novouposlenim podobnim kadrovima, slabo se netko tu prepada glavnom značajkom umjetne inteligencije – da lako mijenja rad čak i čitave grupe ljudi! Uzalud nas plaše kako je umjetna inteligencija brža, efikasnija, studioznija, pouzdanja, analitičnija, sposobnija predviđati i postavljati probleme u više realnih scenarija, čini se da ovdje nikoga još nije impresionirala.
Stanje se apsolutno nije ovdje promijenilo u odnosu na ranije. Nitko ne pravi planove za ne daj bože, spavaju i sindikati, čak ni neformalna društva uhljebljenih kadrova ne dižu frku pušući na hladno. Tko se umjetne inteligencije boji još, tri za groš? Čak niti činjenica kako umjetna inteligencija ne mora triput od jutra skoknuti na kavu, istrčati na doručak nikoga nije ostavila u strahu.
Ta umjetna inteligencija sutra će možda poharati Zapad, natjerati gomile Japanaca na harakiri, promijeniti američko tržište rada, ali ovdje kod nas, ako i udari, udarit će u privatni sektor! Onaj gdje radnik gazdi još uvijek vadi zdrav zub kad dođe s prijedlogom o povećanju plaće, a gazda, dok mu kuka kako nema, sve više razmišlja o onima s dalekog istoka. A ako već mora birati između stroja i čovjeka “odonud”, neka onda bude stroj!
Od straha ukočene vilice odabranih znalaca
Onaj državni, onaj javni sektor, ovdje jak je k’o beton, i morat će ta AI još kruha jesti da bi ovdje vidjeli širom otvorene oči i od straha ukočene vilice naših odabranih znalaca, dok ispod glasa spominju dolazak umjetne inteligencije. Uostalom, ne glasa AI na izborima i nema AI familiju koju može povući na izborno mjesto i usput im savjetovati da ako hoće i dalje ovako živjeti, zna se što im je raditi!
Ovdje, gdje se i dalje digitalizacija javne uprave spominje u futuru, kao da nije 2025. za koji dan, AI je strano tijelo. Ovdje gdje je i mobilna telefonija stala kao da nema dalje, a prijenos podataka zapeo na 4G, umjetna inteligencija teško da ima koga da je uopće pozove.
Ovdje gdje je i dalje posve normalno vidjeti kako ljudi stoje u redu izvan objekta, šibani vjetrom, zagrljeni hladnoćom, zalijevani kišom, ozareni suncem, čekajući da plate račun svog kabelskog operatera i Internet providera, nekako je posve logično da nema straha od AI-ja. Jer, kako očekivati da imamo mjesta za AI, kada još nismo razvili potrebu za niže i odavno postojeće oblike strojne inteligencije? U takvu situaciju sutra kada upadne AI, poželjet će da se nije ni rodila!
