Obilježena je četrnaesta godišnjica od odlaska Fadila Banjanovića – Bracike. U njegovom rodnom Kozluku cvijeće je na mezar položila delegacija u kojoj su bile njegove stranačke kolege iz Socijaldemokratske partije BiH.
Ali njegova ideologija bila je ideologija povratka koja je godinu dana iza agresije na Bosnu i Hercegovinu stotine Podrinjaca povela u povratak na prijeratna ognjišta. Obraslim putevima, kroz barikade predstavnika ruske mirovne misije probijao se na čelu kolone prvo do Mahale, onda do zvorničkog naselja Jusići. Ako bismo ga opisivali iz današnje perspektive, mogli bismo kazati da je bio aktivista, političar, i čovjek koga su svi tapšali po ramenima, ali ga iza njih izdavali.
Njegov prijatelj iz djetnjistva i saborac Mirsad Terzić kroz primjer iz vremena agresije na Bosnu i Hercegovinu priča nam koliko je Fadil bio odan svom kraju:
„Za vrijeme rata otišao sam u Austriju da posjetim svoju porodicu i otišao sam kod Bracike da ga posjetim kući. Taman je bio izašao iz zatvora, oslobođen od optužbi da je povrijedio austrijsku neutralnost. Kaže on meni: ‘Idem ja s tobom.’“ Nije ga bilo moguće odgovoriti i mjesec dana nakon toga Fadil sa prijateljem Amirom stiže u Sapnu.
Urednik i novinar Hasan Hadžić jedan je od onih koji najbolje mogu opisati koliko je strastveno Bracika bio zaljubljen u svoje mjesto. Sjeća se kako su Fadila iz šale zvali „jedinim gradonačelnikom mjesne zajednice“ ali da je takav opis u stvarnosti bio potpuno opravdan.
„Onda se dogodio ovaj historijski fenomen povratka. Historijski je po tome što je čudesno da narod koji je doživio to sve što je doživio, sa svim tim žrtvama u ovom dijelu Bosne koje su bile ponajveće, da se nakani, da smogne hrabrosti, da stegne srce i da se počne vraćati, da se stvori jedan pokret nečega što niko nije planirao da se događa, nikakva politika, nikakvi establišmenti“, govori Hadžić.
Za Braciku će prijatelji kazati kako je on na Drini predstavljao simbol opstanka i zajedništva. Međutim povratak koji je Fadil predvodio niti je bio odobravan u širim političkim krugovima, niti u međunarodnoj zajednici jer je kvario sve ono što je agresijom učinjeno, posebno u očima rukovodstva Republike Srpske.
Pod pritiskom Fadila Banjanovića i njegovih saboraca u povratku, tadašnji Tuzlansko-podrinjski kanton je formirao poseban Ured za povratak. Hadžić se prisjeća kako su svi mislili da od toga neće biti ništa: „Međutim, zeznuo je Fadil sve njih političare koji su se borili za ostanak, ne za povratak. On je tad odigrao veliku ulogu i sam uradio više nego čitava država.“
Veliki broj Podrinjaca se tada vratio na svoja ognjišta uprkos činjenici da su upravo na njihovim pragovima činjeni najveći zločini. Majke, djeca, preživjeli skupili su snagu i došli tamo odakle su protjerani.
„Tada je bila šansa pravljenja bolje Bosne i Hercegovine koja dobrim dijelom nije iskorištena zahvaljujući bošnjačkom vrhu koji nikada nije bio uz to iskreno“, mišljenja je Hasan Hadžić.
Fadil je otišao, a priča o povratku ostala da živi među generacijama koje ga se praktično ne sjećaju. Da vladaju ovim krajem došli su „zagovornici“ bošnjačkih i srpskih interesa, koristeći povratnike ovih prostora kao glasačku mašineriju koja im je obezbjeđivala mandate i lagodne živote od Banjaluke do Sarajeva. Usljed potpuno ignorantskog odnosa državnih institucija prema ovom prostoru cijela generacija mladih ljudi je iselila u pravcu Evropske unije.
Povratak je uspio, ali teško opstaje bez ekonomije i uz sveprisutnu diskriminaciju u zapošljavanju mladih i obrazovanih.
U Kozluku danas kao uspomena na Fadila opstaje udruženje Nova svjetlost koje vodi njegov prijatelj Mirsad Terzić sa prijateljima i komšijama. Iako žive hiljadama kilometara od svoje domovine zajedno sa svojim porodicama kroz projekte donose život u ove krajeve. Obnova plaže i kupališta na Drini strateški je projekat za povratak mladih bar tokom ljetnih mjeseci i godišnjih odmora, a prilika budućim generacijama koje ovdje stasavaju da na Drini pišu nove uspomene.
Kroz manifestacije koje se održavaju tokom ljeta u ove krajeve vraća se kulturni i zabavni život. I sve to finansirano je ličnim donacijama ljudi koji u Bracikinu ideologiju povratka vjeruju i koji je i danas žive.
