Engleski, kineski i arapski možda dominiraju među svjetskim jezicima, ali širom planete još uvijek postoje i jezici sa jako malim brojem brojem govornika. Mnogi od ovih slabo poznatih jezika su na granici izumiranja, a u nekim slučajevima broj njihovih govornika je jednocifren.
Neki od najmanje rasprostranjenih jezika na svijetu nalaze se u Amazoniji ili otocima Polinezije, ali neke od njih nalazimo i u Europi i Sjevernoj Americi
Inače, UNESCO-va lista ugroženih jezika razvrstava jezike po ugroženosti u šest kategorija. Prva kategorija je označena sa NE (not endangered) i u nju spadaju jezici koju nisu ugroženi. Takvi jezici imaju žive govornike u svim dobnim kategorijama i njihovo prenošenje „s koljena na koljeno“ nije ugroženo.
U drugu kategoriju označenu sa VU (vulnerable) spadaju „ranjivi“ jezici, a ove jezike govore i djeca ali samo u nekim domenima, npr. u svojim domaćinstvima. Treća kategorija je DE (definitely endangered), i to su jezici koje djeca više ne uče kao svoje maternje jezike.
Jezici koji spadaju u četvrtu ili SE (severely endangered) kategoriju se smatraju za „jako ugrožene“. Jezik koji spada u ovu kategoriju govore starije generacije, pripadnici srednje generacija ga mogu razumjeti ali ga ne govore između sebe i ne prenose ga svojoj djeci.
Peta kategorija je CE (critically endangered) i čine je „kritično ugroženi“ jezici koje govore samo starije generacije, a i to uglavnom parcijalno i ne uvijek. U šestu kategoriju, EX (extinct) ubrajaju se jezici koji su u potpunosti izumrli i za koje ne postoje živi govornici.
Vjeruje se kako na svijetu danas ukupno ima preko sedam hiljada različitih jezika, a mi donosimo njih sedam sa najmanjim brojem govornika.
Paipai
Paipai je maternji jezik istoimenog plemena čiji preostali članovi žive u gradu Ensenada u oblasti Baja California na sjeveru Meksika. Spada u porodicu jezika Yuman, a prema popisu iz 2020. godine govori ga još samo 230 ljudi. Od tog broja, većina govornika je starije od 50 godina, dok mlađe generacije obično uče španjolski zbog čega se paipai nalazi u četvrtoj kategoriji ugroženosti po UNESCO-voj klasifikaciji ugroženih jezika kao „jako ugrožen“.
Vilamovski
Ovaj jezik se govori u mjestu Wilamowice u Šleskoj na jugu Poljske, u kojem živi etnička grupa Vilamovčani (Wymysiöejen) . Razvio se u 12. stoljeću iz visokonjemačkog jezika pod jakim utjecajem drugih njemačkih jezika kao što su nizozemski, frizijski, staroengleski i drugi, te poljskog jezika.
Prije početka 20. stoljeća vilamovski je bio zvanični jezik u Wilamowicama, tokom nacističke okupacije je njegova upotreba bila promovirana zbog srodnosti sa njemačkim, ali nakon Drugog svjetskog rata ga je poljska vlast zabranila i forsirala upotrebu poljskog sve do ukidanja zabrane 1956. godine. Sve ovo je dovelo do naglog opadanja broja govornika, kojih je po podacima iz 2017. ostalo svega dvadeset. No, lingvisti aktivno rade na spašavanju ovog jezika koji je po UNESCO-u „kritično ugrožen“, te se u zadnje vrijeme intenzivno piše na vilamovskom i prevode se strani naslovi na ovaj jezik.
Njerep
Njerep je gotovo izumrli nigersko-kongoanski jezik iz regije Adamawa na granici Nigerije i Kameruna. Njime je, prema dostupnim podacima, donedavno govorilo svega šest starijih osoba, četiri u Kamerunu i dvije u Nigeriji. Prema istim podacima, najmlađa osoba koja se služila ovim jezikom bila je rođena 1940. godine, i nije izgledno da će njerep nadživjeti sadašnju generaciju.
Početkom milenija su postojali napori da se ovaj jezik sačuva, ali je već tada bio u terminalnoj fazi nestanka pa su njegovi vokabular i gramatika tek djelimično zabilježeni. Već dugo se ne koristi u svakodnevnoj komunikaciji i čak ni preostali govornici kojima je njerep bio maternji jezik ne govore ga tečno, zbog čega je i ovaj jezik svrstan u petu kategoriju po ugroženosti kao kritično ugrožen.
Tauširo
Danas kritično ugroženi jezik znan kao tauširo bio je nekad u širokoj upotrebi u peruanskoj Amazoniji, neposredno blizu granice sa Ekvadorom. Dokumentiran je sedamdesetih, nakon što je broj govornika ovog jezika već uveliko bio u padu zbog epidemija koje su harale tim područjem, te zbog miješanja sa stanovništvom koje je govorilo španjolski ili kečua jezik. Tad je izrađen i prvi rječnik taušira sa 200 riječi.
Posljednji čovjek kojem je ovo maternji jezik zove se Amadeo García García, i u radu s njim su peruanski lingvisti kreirali bazu podataka sa oko 1,500 riječi, 27 priča i tri pjesme.
Satavalski
Ovaj jezik se govori na ostrvu Satawal u Mikroneziji, kao i na par susjednih ostrva. Ova ostrva su, ustvari, koraljni atoli reda veličine jednog kvadratnog kilometra, a na svakom živi po nekoliko stotina stanovnika. Sam Satawal pripada Karolinskim ostvima i na njemu živi oko pet stotina ljudi koji se bave ribarstvom i uzgojem kokosa, a maternji jezik im je satavalski.
Zbog ovako malog broja govornika, satavalski je kategoriziran kao „jako ugrožen“, ali u posljednje vrijeme su vidljivi rezultati napora da se on sačuva, tako da je broj govornika od 500 prije tridesetak godina narastao na 700 u zadnjoj deceniji. Ali, ovaj jezik je ipak daleko od sigurnog opstanka, što zbog geografske izoliranosti, što zbog sklonosti stanovništva ka učenju oficijelnog engleskog jezika.
Tsuut’ina
Ovaj jezik spada u domorodačke atabaskanske jezike zapadnog dijela američkog kontinenta i govori se još samo u rezervatu plemena Tsuut’ina u neposrednoj blizini grada Calgary u Kanadi. Na kanadskom popisu stanovništva iz 2016. godine ovaj jezik je kao maternji navelo osamdeset osoba, a ukupno ga govori oko 150 ljudi.
I tsuut’ina spada u kritično ugrožene jezike, a pripadnici plemena su uz podršku države uspostavili institut za njegovo održanje, sa namjerom obrazovanja novih govornika koji bi ga tečno govorili. Uz to, uvedeni su i njegovo učenje u predškolskim obrazovnim ustanovama, te dvojezični saobraćajni znakovi u području gdje pleme živi.
Ongota
Ongota je naziv jezika istoimenog plemena lovaca-sakupljača iz jugozapadne Etiopije. I ovo je gotovo izumrli jezik koji se govori tek u jednom etiopskom selu, a prema podacima UNESCO-a preostalo je svega dvanaest osoba koje ga govore.
Glavni mehanizam zaslužan za propast Ongota jezika jesu brakovi između pripadnika ovog plemena sa osobama van matične zajednice. Tokom jedne ekspedicije devedesetih godina prošlog stoljeća, naučnici su primijetili kako su se mnogi Ongota muškarci ženili ženama iz plemena Tsamako. Djeca iz tih brakova su redovno govorila isključivo majčin jezik, a ne očev. Takav trend se nastavio sa pogubnim posljedicama za ongota jezik.
