U cilju popularizacije nauke, naš portal u saradnji sa projektom BH Akademski imenik donosi serijal razgovora sa istaknutim bosanskohercegovačkim naučnicima.
Fizičarka Šejla Hadžić bavi se eksperimentalnom fizikom sa fokusom na razvoj detektora elementarnih čestica. Trenutno radi na istraživanjima u Semiconductor Laboratory of the Max Planck Society, jednoj od vodećih istraživačkih organizacija u svijetu čiji su naučnici do sada osvojili čak 39 Nobelovih nagrada.
Rječnikom običnih ljudi, čime se bavi vaše istraživanje i zašto je ono bitno?
Moje istraživanje se odvija u oblasti eksperimentalne fizike, s fokusom na razvoj detektora elementarnih čestice. Detektori imaju ključnu ulogu u eksperimentima iz ove oblasti, jer bez njih moguće prikupiti podatke koji sadržavaju potencijalna nova otkrića ili informacije koje nam omogućavaju da bolje razumijemo svijet u kojem živimo. Ono što predstavlja izazov u ovakvim eksperimentima jeste činjenica da komponente potrebne za izgradnju detektora elementarnih čestica nisu komercijalno dostupe, s obzirom da su uslovi u kojima detektor treba da funkcioniše jedinstveni na svijetu i razlikuju se od eksperimenta do eksperimenta. U širem smislu, cilj mog istraživanja jeste doći do verzije detektorskog sistema, koji će na najbolji mogući način odgovoriti zahtjevima eksperimenta.
Kada pogledamo naučne radove iz Vaše oblasti, to znaju biti radovi i sa više hiljada autora. Kako zapravo funkcionišu takva istraživanja?
Da bih dala odgovor na ovo pitanje, trebala bih prvo objasniti kako jedan ogroman eksperiment, poput ATLAS-a funkcioniše. ATLAS eksperiment je globalni projekat sa doprinosima institucija širom svijeta. Istraživači i naučnici sa stotina univerziteta i laboratorija doprinose projektu, svaki donoseći jedinstvene vještine i resurse. Koncept za ATLAS detektor je prezentovan 1992., a konstrukcija je završena 2008. godine. U toku tih 16 godina, hiljade ljudi je učestvovalo u procesu dizajniranja, simuliranja i konstrukcije detektora.
Od 2008. godine ATLAS detektor je u funkciji. Upravljanje, rad i analiza podataka iz takvog sistema zahtijevaju veliki broj stručnjaka. Iako osoba koja upravlja detektorom možda nije analizirala podatke predstavljene u određenom naučnom radu, taj rad ne bi postojao bez osobe koja upravlja detektorom. Uzimajući sve to u obzir, ATLAS kolaboracija koristi model autorskog prava, gdje svaka osoba koja je značajno doprinijela razvoju software-a ili hardware-a, operaciji ili analizi podataka tokom određenog vremenskog perioda dobija autorsko pravo na naučnim radovima. Na ovaj način se priznaje kolektivni napor potreban u projektima ove veličine.
Prošle godine ste odbranili doktorat i nastavili ste postdoktorsko istraživanje. U kojem se smjeru nastavilo vaše istraživanje u odnosu na temu doktorata?
Moje istraživanje je i dalje vezano za razvoj detektora čestica, ali sa nekoliko ključnih razlika. Prije svega, senzori sa kojima trenutno radim su potpuno drugog dizajna i namjene, a to znači da imaju različite osobine, očekivane performanse, te se i metodi testiranja razlikuju. Osim toga, kao doktorant bila sam dio ATLAS kolaboracije koja broji hiljade fizičara. Moj trenutni tim je znatno manji, ali je istraživanje za mene još uzbudljivije, jer imam priliku da dam doprinos u više aspekata razvoja detektorskog sistema.
Koliko istraživači iz BiH imaju pristup tako velikim projektima kao što je ATLAS i na koji način mogu učestvovati u takvim projektima?
CERN-ovi projekti se finanskiraju od strane zemalja članica. Studenti koji dolaze iz jedne od tih zemalja imaju mogućnost da na više načina učestvuju u projektima kao što je ATLAS, bilo da se radi o saradnji preko univerziteta, neke istraživačke institucije ili se direktno mogu prijaviti na oglase koje CERN objavljuje. Nažalost, Bosna i Hercegovina nije zemlja članica, te naši studenti imaju veliki broj prepreka i ne mogu na tako jednostavan način biti uključeni u CERN-ove projekte direktno iz Bosne i Hercegovine. Situacija je malo lakša za studente koji su trenutno u inostranstvu i koji mogu koristiti privilegije koje imaju zemlje članice. Ako se ne varam prošle godine je potpisan ugovor o saradnji između Univerziteta u Sarajevu i CERN-a i nadam se da će to otvoriti više mogućnosti za naše studente.
