„Kom mister taliman talimi banaana“, skoro cijela planeta pjeva već sedamdeset godina. Naime, toliko ima otkako je Harry Belafonte 1955. godine snimio album Calypso koji će postati prvi album na svijetu prodan u više od milion primjeraka.
Na tom albumu se našla i The Banana Boat Song (Day-O), pjesma koju i dan danas često čujemo, a koja je našla mjesto i u brojnim filmovima, emisijama i reklamama. Njena prepoznatljiva melodija, zarazan ritam i simpatični izgovor stihova na jamajkanskom kreolskom govoru učinili su da je cijeli svijet zavoli kao jednu od onih pjesama koje redovno popravljaju raspoloženje, mada njeno porijeklo baš i nije tako veselo.
Naime, iako ju je Belafonte snimio 1955. a objavio godinu kasnije, i iako je otad snimljeno nekoliko verzija ove pjesme, originalno je – kako i samo ime „Banana Boat“ sugerira – riječ o pjesmi karipskih lučkih radnika koji su pjesmom pokušavali ostati budni tokom napornih radnih noći. Upravo tako – radnih noći, budući da se zbog nesnosnih tropskih vrućina većina posla oko utovarivanja banana na brodove obavljala noću, bez direktnog izlaganja suncu i kad su temperature na Jamajci podnošljivije. O tome govore i uvodni stihovi:
Work all night on a drink a rum
(Daylight come and me wan’ go home)
Stack banana ’til the mornin’ come
(Daylight come and me wan’ go home)
Dakle, radilo se po cijelu noć, pio se rum i tovarile se banane – sve do jutra kada bi bilo vrijeme za polazak kući i kada bi se prizivao „tally man“. Riječ „tally“ u engleskom jeziku označava mjerenje količine i u raznim kontekstima se može, između ostalih prikladnih prijevoda, prevesti kao suma, količina ili ono što obično označavamo posuđenicom saldo. Prema tome je „tally man“ neka vrsta „brojača“, zapisničara koji utvrđuje stanje utovarene robe i na osnovu toga određuje visinu naknade radnicima, na šta se odnose idući stihovi:
Come, mister tally man, tally me banana
(Daylight come and me wan’ go home)
Ovo podsjeća i na branje voća i povrća u našim krajevima u slučajevima kada se posao ne plaća po dnevnici nego po učinku, a slično je i sa drvosječama kojima na kraju sječe mjerač (u nekim krajevima se naš „tally man“ naziva „mjerica“) obračuna zapreminu i vrijednost usječenog drveta. Nije slučajno da su i kod nas nastale brojne pjesme sjekača drveta i berača voća i povrća koje su ušle u narodnu baštinu.
Slično je širom svijeta, a neke od pjesama koje su radnici pjevali uz težak posao su postali globalni hitovi. Možda je Banana Boat bila prva takva pjesma, a kao najsvježiji primjer nam može poslužiti Wellerman – pjesma koja potječe od kitolovaca iz devetnaestog stoljeća koji su plovili oko Novog Zelanda, lovili kitove, obrađivali njihovo meso, sakupljali ulje i čekali brodove „wellerman“ da im donesu namirnice. Zabilježena je prije pedesetak godina, a verzija koju je škotski muzičar Nathan Evans 2021. godine lansirao putem TikToka postala je globalni hit.
No vratimo se Banana Boatu. Iako je prije Belafontea već bilo napravljeno nekoliko manje uspješnih snimaka ove pjesme, ona je tek sa njim postala pravi hit jer je niko drugi nije mogao iznijeti sa takvom autentičnošću. Osim nenadmašnog glasa, Belafonte je imao i adekvatne korijene – bio je dijete imigranata sa Jamajke, a na tom ostrvu je u djetinjstvu proveo osam godina tokom kojih je gledao berače banana i lučke radnike. Ta je pjesma jednostavno bila njegova i ko zna koliko je puta u životu čuo povike radnika dok tovare banane:
Lift six foot, seven foot, eight foot, bunch
(Daylight come and me wan’ go home)
Six foot, seven foot, eight foot, bunch
(Daylight come and me wan’ go home)
Ovaj naporan rad je, dakle, pretočen u nešto što će od pedesetih godina naovamo svijet prihvatiti kao bezbrižnu veselu pjesmicu karipskog ritma, i ne pomišljajući na to da je, ustvari, riječ o pjesmi koja govori o radu, opasnosti, strahu i kolonijalnom naslijeđu. To nam naročito otkriva zlokobni trenutak sadržan u posljednjim stihovima:
A beautiful bunch of ripe banana
(Daylight come and me wan’ go home)
Hide the deadly black tarantula
(Daylight come and me wan’ go home)
U krasnom grozdu prezrelih banana krije se smrtonosni pauk koji je radi rime nazvan tarantulom, iako je riječ o banana-pauku koji je u grozdovima banana često znao doputovati i u trgovine u Americi i Europi. Riječ je o jednoj od najotrovnijih vrsta pauka koji ne pravi mreže nego luta u potrazi za plijenom. Mada njegov ugriz nije nužno smrtonosan, u prošlosti je uzimao žrtve a neki od ljudi koji su bili najviše izloženi ovoj opasnosti bili su upravo berači i utovarivači banana.
Pojava ovog pauka u pjesmi predstavlja skrivenu aluziju i simbol nevidljive prijetnje u svijetu potlačenih. Kao što se iza stihova o bananama i svitanju krije priča o teškom radu za male nadnice u kolonijalnoj privredi i bogatstvima tropskog svijeta koja odlaze daleko od onih koji su ih stvorili, tako i pomen otrovnog pauka skrivenog u grozdovima banana aludira na opasnost i poniženje u egzotičnom svijetu te kolonijalne privrede.
Sve u svemu, ova naoko bezbrižna i lagana pjesma krije tešku priču, zbog čega je Banana Boat mnogo više od radne pjesme i hita kalipso muzike. To je pjev otpora i dostojanstva, ritam koji prekriva strah, a „banana pauk“ u njemu predstavlja stalno prisutnu prijetnju i tihog svjedoka nevidljive borbe.
Iza povika koji priziva dan (Day-O!), ostaje noć puna znoja i straha, ali i nade i snage da se dočeka novo svitanje. Ponavljajući refren „Daylight come and me wan’ go home“ Belafonteovi prateći vokali ustvari ponavljaju umorni uzdah radnika koji dočekuju svitanje kao kraj naporne noći.
Možda sve ovo danas doživljavamo kao klasik svjetske muzike, ali iza egzotičnog tropskog ritma pjesme koja će odrediti karijeru „kralja kalipsa“ ostaje melanholična istina o kolonijalnoj eksploataciji koja ne smije ostati zaboravljena.
