Vedad Hasanović ili Veduard Sanovha je aforističar iz Vogošće koji je do sada izdao dvije knjige satire i humora – knjigu aforizama metaFORE (2021) i humoreske Maligne priče benignog dječaka Šereta Namćora (2023). U pripremi je njegova treća knjiga, zbirka aforizama nazvana Sretni dani žalosti, povodom čega smo sa autorom razgovarali o humoru danas.
OBJAVI.BA: Šta čovjeka potakne da piše aforizme i kako si ti počeo sa tim?
SANOVHA: Da ti budem iskren, ja sam prvi put susreo sa aforizmima kad sam imao šesnaest godina, išao sam u tehničku školu i imao sam profesora elektronike koji je pisao aforizme. Jedne prilike nam je pokazao to što piše i prvi aforizam kojeg sam pročitao bio je „Živimo u dva stanja – ili kuburimo ili puškaramo“, odnosno ili ratujemo ili živimo loše u miru. Ta igra riječi me oduševila, ali se tad nisam počeo time baviti a nisam imao ni nekog samopouzdanja da ozbiljno uđem u to. Ali, nakon završetka fakulteta počinjem intenzivnije da čitam aforizme i satiru, pa su se i u meni počele sakupljati takve misli. Ivan Lovrenović je rekao kako je tranzicija prelaz iz ničega u ništa, ovdje nikad nije dosadno, uvijek ima materijala, sve je puno nekih paradoksa i proturječnosti i onda sam i ja svoje misli i komentare počeo da zapisujem tek u tridesetim godinama, u trideset petoj godini sam objavio prvu knjigu aforizama.
OBJAVI.BA: Šta je najviše oblikovalo tvoj tip humora?
SANOVHA: To je sigurno Duško Radović za koga sam trebao saznati dosta ranije ali sam ga počeo čitati prije desetak godina. Kad sam došao do njega, kad sam našao njegove aforizme i njegove citate o ljubavi, o tadašnjoj vlasti i drugim stvarima oduševila me ta genijalnost i to je definitivno ostavilo traga na meni. On je umro čini mi se 1983. godine, a ja sam rođen tri godine poslije, ali ta vrsta humora i to razmišljanje su ostali aktuelni.
Kad upalim radio ili TV često znam čuti njegove aforizme i citate, što govori koliko su oni vanvremenski. Ili možda mi tapkamo u mjestu.
OBJAVI.BA: Da li se isplati sakupljati i objavljivati aforizme? Vrijedi li vremena i vrijedi li nekog novca?
SANOVHA: Pa i vrijeme je novac, nisu to baš različite kategorije. (smijeh) U suštini, što se tiče tog dijela o profitabilnosti, u tom smislu se ne isplati. Ono, od toga se može živjeti ali ne svaki dan. Ali ipak je to dio kulture, svaki čovjek želi da ostavi neki trag u svom životu a ja to želim na taj način, kroz humor. Možda je moj humor malo crn ali i to je humor i nekome će možda popraviti dan.
OBJAVI.BA: Ima li u BiH dešavanja vezanih za humor i satiru koja vrijedi posjećivati i kakvo je stanje u izdavaštvu – ima li interesa za ovaj vid stvaranja?
SANOVHA: Vjerovatno nisam kompetentan da o tome govorim s obzirom na to da moj svakodnevni posao nema dodirnih tačaka sa tim i ne stignem ni upratiti šta se dešava i dešava li se išta. Znam da ima ljudi koji objavljuju, i to je riječ o jako dobrim aforizmima, ali ne bih mogao reći koliki je interes izdavača. Ja sam svoje knjige objavio u izdavačkoj kući koja se bavi i drugim stvarima tako da nisu ograničeni ni na jedan žanr specifično.
OBJAVI.BA: Dosta ljudi te prati na Facebooku, gdje si aforističke statuse počeo pisati barem deceniju prije nego što si počeo objavljivati aforizme. Kakve su reakcije ljudi, šta se može iz njih zaključiti?
SANOVHA: Postoje stranice i platforme na internetu koje se bave satirom, humorom i aforizmima, i ja sam tako prvo na Facebooku našao neke grupe tog tipa. Što se reakcija tiče, vidi se kako različiti ljudi nemaju isti doživljaj, istu percepciju tog sadržaja ali to je logično. Vicevi su ti koji su za širu publiku i koje prihvata širi spektar ljudi, a aforizmi su ipak namijenjeni dosta užem krugu – ja volim reći da su vicevi folk a aforizmi su stari dobri rock.
OBJAVI.BA: Čini li ti se da viceva ima sve manje i možeš li se sjetiti kad si zadnji put čuo dobar vic?
SANOVHA: Ja nisam neko ko priča viceve ali volim čuti dobar vic. Ovo je dobro pitanje, dobro ste primijetili da baš kao da se manje pričaju vicevi. Da li je to do nekog drugačijeg načina života nego ranije ili ovih okolnosti u kojima živimo ne znam, ali kod mene je kontraefekt – što su turbulencije veće stvara se više aforizama.
OBJAVI.BA: Da li i vicevi i aforizmi uzmiču pred internetskim memeovima?
SANOVHA: Ima i toga, ljudi sve više pokazuju jedni drugima stvari na telefonima nego što se prepričavaju provale. Došli su do izražaja i neki čudni ljudi na tim platformama koje narod gleda, imaju milione pregleda iako se ašćare vidi da čovjek nije sav svoj. Mislim da to ne govori o tom čovjeku nego o publici i onom što ona želi gledati, a što je blago rečeno zabrinjavajuće. Citirao bih Emira Imamovića Pirketa koji je rekao da što tehnologija sve više napreduje ljudi postaju sve gluplji.
OBJAVI.BA: Jesi li ti razmišljao o prelasku na video ili na stand-up komediju, vidiš li se u tome?
SANOVHA: To mi zvuči jako izazovno, ne mogu reći baš da li se vidim u tome, ali stand-up je nešto što bih probao. Osmišljavam neki program pa bih se mogao u jednom lokalnom pubu u Vogošći gdje živim okušati i u tome. To bi bio jedan politički-antipolitički stand-up o čemu ćemo govoriti kad dođe vrijeme za to.
OBJAVI.BA: Tvoja druga knjiga svejedno i jeste pisana na način koji bi se mogao prilagoditi tom konceptu?
SANOVHA: Da, i ona bi se mogla izvesti kao svojevrstan stand-up.
OBJAVI.BA: U svijetu je popularan televizijski late night show koncept sa puno humora, naročito političkog. Kako to da kod nas pored ovakvog blaga za satiru osim jedne emisije u Srbiji nemamo ništa čestito u tom formatu?
SANOVHA: Bio sam na predstavi Zorana Kesića prije godinu dana, čovjek je imao predstavu od dva sata sa neopisivo jakom energijom i baš sam o tome razmišljao – kako mi nemamo nikoga ko bi mu bio pandan. Još mi Bosanci važimo kao narod koji je dobar u humoru i šeretluku i čudi me da u javnosti i medijima nema interesa za nešto slično.
OBJAVI.BA: Za kraj, treća knjiga izlazi uskoro?
SANOVHA: Da, materijal je spreman i trenutno sam u fazi prikupljanja ponuda za štampanje i sakupljanja potencijalnih sponzora za Sretne dane žalosti. Nakon štampanja slijedi promocija ali o tom potom.
