Maja Popović, Mreža mira
Sve više influensera ne samo u svijetu, nego i u Bosni i Hercegovini, u mnoštvu sadržaja kojeg proizvode, koriste svoj utjecaj na društvenim mrežama kako bi pomogli drugim ljudima, a jedan od boljih primjera sigurno je Adi Bebanić.
Novinar, voditelj, influenser ali prije svega veliki humanista, Adi Bebanić, rodom je iz Mostara, gdje je njegov humanitarni rad i počeo, i to u mostarskom Crvenom križu. Išao je u drugi razred srednje škole kada su u Crvenom križu tražili volontere koji bi se bavili humanitarnim radom, i tu je shvatio, kako kaže, koliko je lijepo pomagati.
“Taj osjećaj naveče kada idemo spavati, kada smirimo i sebe i misli, i kada analiziramo dan koji je prošao, shvatimo da je prošao u tome da smo pomogli nekome. Bude lijepo i to uđe u krv. Vrlo brzo sam postao predsjednik mladih Crvenog križa i radili smo neke sjajne stvari. Samim tim apetiti su porasli. Nakon toga sam postao član nekih drugih organizacija , kako domaćih tako i međunarodnih i humanitarnih, to je trajalo do 2017. godine dok nisam doselio u Sarajevo”, prisjeća se Bebanić.
Novi grad, nova okolina ali stare navike. Informisanje o Crvenom križu u Sarajevu bila je prva stvar koju je Adi uradio. Zbog posla nije uspio da bude aktivan član, ali je onda, kako on kaže, iskoristio svoje prisustvo u medijima da samoinicijativno organizuje humanitarne akcije. Prva je bila 2019. godine na Španskom trgu u Mostaru, uoči Bajrama. Humanitarnu akciju je najavio na svom instagram profilu i njegova očekivanja su bila da će se skupiti paketići za dvadesetoro djece iz socijalno ugroženih porodica, ali…
“Bilo je nevjerovatno kad su ljudi počeli dolaziti. Prvo bio je decembar, izuzetno hladno i u Mostaru bura kroz kosti puše. Ja sam na kraju bio sav zatrpan paketićima i sadržajem svega toga. Stotine i stotine. Umjesto dvadeset, mi smo obradovali 350 djece. Ja sam to počeo sam ali kada sam vidio količinu toga ja sam počeo govoriti upomoć, hoće li mi neko doći pomoći da prvo ovo negdje premjestimo. Nama je bilo potrebno skladište”, priča Adi.
I tako su počele humanitarne akcije. Velika Adijeva prednost je što je veoma aktivan na društvenim mrežama, gdje ima svoju publiku. Smatra da je za sticanje povjerenja publike najvažniji iskren odnos i samim tim publika je po objavama prepoznala da Adi živi jedan uobičajen život u Bosni i Hercegovini. Upravo ta publika mu je pomogla da svaka humanitarna akcija bude i više nego uspješna. Jedna od njih bila je u oktobru prošle godine, kako bi se pomoglo ljudima koji su ostali bez svog doma u poplavama i tada je Adi odmah reagovao.
“Mislim da sam ja organizovao akciju da počne u 18 sati, a objavu sam stavio jedan sat prije početka na instagram i fejsbuk. Istaknuo sam da je najpotrebnija voda i topla odjeća. Moja prijateljica je bila skeptična, rekla mi je da neće biti puno, da si bar juče najavio, da si uključio medije… Međutim, Alma i ja smo sišli petnaest do šest da otvorimo ovaj prostor ukoliko neko dođe, ali mi nismo mogli doći do vrata koliko ljudi je već čekalo ispred. Ja sam se i tada, po ko zna koji put uvjerio u moć društvenih mreža”, priča Adi.
U jednom trenutku je bio u strahu, kako će sve to sam unijeti, prevesti. Tada je pozvao volontere, isto na društvenim mrežama, i odazvao se veliki broj. Još jednom se pokazalo da kada se dešavaju užasne stvari bh. građani su itekako ujedinjeni. Tih dana instagram je bio kao oglasna ploča.
“U jednom momentu ja sam shvatio da nama više ne treba kombi nego šleper jer samo šleperom smo mogli te stvari negdje odvesti, te sam na stori stavio da nam treba šleper i nakon deset minuta objavu sam izbrisao. U roku od 10 minuta dobio sam dvadeset poruka, velike kompanije su se javile da će poslati šleper i tako nam je bilo za sve. Shvatio sam da su društvene mreže najjači vid oglašavanja i kod nas ali i u svijetu generalno. Spojio sam tu svoju filantropsku potrebu da pomognem sa mojim društvenim mrežama a pritom sam i tu svoju vještinu liderstva ubacio”, prisjeća se Adi.
Spoj svega ovoga je dovelo do ideje da formira Udruženje “Srcem”. Tokom trajanja humanitarne akcije Adi je upoznao je veliki broj volontera i jednostavno nije mogao dozvoliti da nikada više ne vidi tako humane ljude. Bilo je lijepo vidjeti sve te ljude u istom cilju, priča Bebanić.
“Onda sam ja rekao meni je žao da ja vas nikada više ne vidim, hajde da nešto napravimo. Hajde da napravimo neko udruženje. I taj moj prijedlog u koji sam ja vjerovao je kod njih prihvaćen više nego što sam mislio. Udruženje ‘Srcem’ su prvo oni, članovi, pa tek onda ja, jer ja sam ništa bez njih. Ja sam mogao ovakve akcije organizovati još hiljadu puta ali je bilo vrijeme da se to pretvori u neku instituciju ako mogu tako nazvati. Sad je lakše, nas je tu 25 različitih ljudi koji pomažemo svako iz svog domena djelovanja”, ističe Adi.
I upravo ovo udruženje je obilježilo Adiju prošlu godinu a vjeruje da će i ovu jer vrlo često naglašava da se boji svojih snova, ambicija i želja, ali da ih realizuje. Sve aktivnosti koje udruženje provodi vikendom su volonterske. Pretežno su to humanitarne akcije organizovane u staračkim domovima, domovima za nezbrinutu djecu… Ali, kako Adi naglašava, ovo je samo početak jednog velikog udruženja.
Za kraj smo pitali Adija kako se osjeća kada dođe kući nakon mnogobrojnih humanitarnih aktivnosti?
“Budem prvo jako umoran jer to nije jedini posao koji radim. Ali taj osjećaj kada dođem kući, i kada se sve smiri, i kada ja uhvatim sebe da se smijem, i kada vidim naše grupe na društvenim mrežama, lijepo mi je. Nas 25 smo sada postali prijatelji a prije tri mjeseca se nismo znali. Tako da bude lijepo, napravi čovjek svoj mikrosvijet. Jedva čekam svaki novi dan, da vidim šta ćemo novo osmisliti i lijepo je znati da ljudi koji su u stanju potrebe nisu prepušteni sami sebi”, poručio je Adi Bebanić.
I upravo tako, sa ljudima poput Adija nikada ti ljudi neće biti prepušteni sami sebi. A najvažnije je kroz sve te humanitarne aktivnosti ići srcem.
