Grenland je najveće ostrvo na svijetu, veličine trećine Australije ili četvrtine Sjedinjenih Američkih Država. Nalazi se između Atlantskog i Arktičkog okeana, nešto manje od hiljadu kilometara ispod Sjevernog pola. Iako je o tome bilo ideja u prošlosti, Grenland nije nezavisan nego sa Farskim Otocima čini dio Kraljevine Danske.
Međutim, ostrvo uživa visok stepen autonomije pa je danska centralna vlada nadležna samo za sigurnosnu, vanjsku i finansijsku politiku. Na referendumu održanom prije tačno 40 godina, Grenlanđani su se odlučili i za izlazak iz Europske unije (tada Europske ekonomske zajednice). Mnogi eksperti vjeruju kako će Grenland prije ili kasnije raskinuti veze sa Danskom, pa ne čudi interes za ovu teritoriju kojeg iskazuje sljedeći predsjednik SAD Donald Trump.
U nastavku donosimo neke zanimljive činjenice o Grenlandu i razloge zbog kojih je on interesantan budućoj Trumpovoj vlasti…
GRENLAND JE NAJRJEĐE NASELJENO MJESTO NA SVIJETU I OKOVAN JE LEDOM
Na jeziku lokalnog stanovništva Grenland se kaže „Kalaallit Nunaat“, što znači „zemlja ljudi“. Međutim, to baš i nije najadekvatniji naziv budući da na cijelom Grenlandu živi manje od 60,000 ljudi. To je otprilike kao da na prostoru 42 Bosne i Hercegovine živi stanovništvo Doboja.
S obzirom na to da led prekriva četiri petine ostrva, Grenlanđani uglavnom žive na jugozapadnom dijelu njegove obale, dok u unutrašnjosti postoje mjestašca sa po par desetina stanovnika. Glavni grad Nuuk naseljava oko 17,000 ljudi i u njemu se nalaze jedina dva semafora na ostrvu.
NA GRENLANDU NEMA PUTEVA
Iako ima površinu od 2.16 miliona kvadratnih kilometara, Grenland nema putnu ni željezničku mrežu koja bi povezivala naseljena mjesta na njemu. Iako je ona petina površine Grenlanda koja nije pod ledom veća od teritorije Njemačke – puteva jednostavno nema.
Umjesto vožnje automobillima, autobusima ili vozovima, transport se na Grenlandu odvija avionima, helikopterima, čamcima, brodovima, motornim sankama ili psećim zapregama. Najpopularnija prevozna sredstva na ostrvu su ipak čamci i brodice, pogotovo ljeti kad su popularna krstarenja po fjordovima.
GRENLANĐANI ŽIVE OD RIBOLOVA
Glavna grana privrede na Grenlandu je ribolov. U suštini, Grenland uvozi sve drugo osim ribe, morskih plodova, te drugih životinja koje mještani love, poput kitova ili tuljana. Svaka administrativna jedinica ima strogo određene kvote kako bi se spriječio prekomjeran izlov. Neke vrste poput plavetnih kitova su zaštićene i na njih je lov zabranjen, baš kao i izvoz mesa kitova i tuljana koje je samo za lokalnu upotrebu.
OSTRVO JE NASELJENO VEĆ 4,500 GODINA
Prema arheološkim dokazima, rani polarni lovci su još oko 2,500 godine p.n.e. koristili ostrvo kao stanicu na putu prema današnjoj Kanadi. Njihova kultura je izumrla oko 800. godine, kada ih je zamijenila paleo-eskimska dorsetska kultura koja se održala idućih nekoliko stoljeća.
Današnji grenlandski Inuiti dijele se uglavnom na tri grupe – istočnu, zapadnu i sjeverozapadnu, a koriste se svojim jezicima, danskim i engleskim. Upravo iz inuitskih jezika nam dolaze riječi kao što su iglu ili kajak.
„KUM“ OSTRVA JE VIKING ERIK CRVENI
Kad smo kod naseljavanja Grenlanda – prvu europsku naseobinu na njemu je osnovao norveški Viking Erik Thorvaldsson ili Erik Crveni. Thorvaldsson je živio dvadesetak godina na Islandu, odakle je protjeran zbog ubist(a)va koje je počinio. Umjesto povratka u Norvešku, odlučio je provesti tri godine na ostrvu koje je otkriveno stotinjak godina ranije.
Po povratku na Island, odnosno „zemlju leda“, Erik je lokalcima pričao o „zelenoj zemlji“, odnosno Grenlandu, nastojeći da ih pridobije za naseljavanje. Očito je imao značajne sposobnosti uvjeravanja, budući da je uspio skupiti dovoljno pristalica i formirati koloniju na Grenlandu. Vrijedi spomenuti da istraživanje nije stalo tu, jer je sin Erika Crvenog – Leif Eriksson – bio prvi Europljanin koji je kročio na tlo Amerike.
Ova historijska poveznica sigurno nije uzrok tome, ali ideja Donalda Trumpa o teritorijalnim pretenzijama prema Grenlandu nije nova. Naprotiv, i potkraj svoga prvog mandata su u javnost dospjele informacije o tome kako je zainteresiran za kupovinu ovog teritorija od Danske. Koliko god se sad ova inicijativa činila suludom, za Trumpov interes za Grenland postoji više razloga…
STRATEŠKA LOKACIJA
Položaj Grenlanda na Arktiku čini ga izuzetno geopolitički značajnim, pogotovo ako imamo u vidu da se topljenjem leda otvaraju novi plovni putevi i bolji pristup njegovim resursima. Američka vojska je ovdje već prisutna u vazduhoplovnoj bazi Thule, koja predstavlja važnu tačku u sistemu protivraketne odbrane i nadgledanja prostora.
PRIRODNI RESURSI
Grenland je jako bogat netaknutim prirodnim resursima, poput rijetkih metala, nafte i prirodnog gasa. Preuzimanje kontrole nad Grenlandom dalo bi Sjedinjenim Državama direktan pristup ovim bogatstvima, koje imaju stratešku važnost za sektore tehnologije i energetike.
UTJECAJ NA ARKTIKU
Usljed klimatskih promjena i utrke za resursima, region Arktika postaje sve važniji u globalnoj politici. Dominacija nad Grenlandom bi značajno ojačala utjecaj SAD, te bi predstavljala snažnu protivtežu aktivnostima drugih zemalja u arktičkom području – naročito Rusije i Kine.
HISTORIJSKI PRESEDAN
Sjedinjene Države imaju solidan historijat kad su u pitanju akvizicije novih teritorija. Najbolji primjeri za to su kupovina tadašnje Luizijane od Francuske ili Aljaske od carske Rusije. Mnogi vjeruju kako Trump u Grenlandu vidi priliku za sličnu ekspanziju i nešto što bi historija zapamtila kao njegovo naslijeđe.
EKONOMSKI I STRATEŠKI RAZVOJ
Izvjesno je i kako Trump i njegova administracija na Grenlandu vide priliku za ekonomski razvoj, što bi uključivalo razvoj turizma, rudarenja i infrastrukturnih poduhvata pod američkom upravom.
SIMBOLIČKA VRIJEDNOST
Kao prilično nekonvencionalan lider, Trumpu se možda prisvajanje Grenlanda čini kao hrabar potez kojim na sebe skreće pažnju, u skladu sa imidžom čovjeka koji je karijeru izgradio na umijeću sklapanja poslova.
U svakom slučaju, iako su i Danska i Grenland momentalno odbacili ovu ideju, mora se priznati kako je ovim potezom Trump pokrenuo raspravu o budućnosti Arktika i ukazao na rastuću geopolitičku važnost regije Arktika.
