DENIS McCREADY: “Prvo proljeće – Sarajevo 1996” je arhiva sjećanja koje želim vratiti građanima Sarajeva

    Denis McCready je kanadski fotograf sa preko dvadeset godina iskustva u industriji dokumentarnog filma. Ovaj nagrađivani autor i producent se posljednjih par godina bavi vezama dokumentarne fotografije i usmene historije, a centralna tema njegovog istraživanja je Sarajevo u kojem je proveo proljeće 1996. godine i snimio neke nezaboravne fotografije.

    McCready trenutno u Historijskom muzeju BiH radi na sakupljanju svjedočanstava za projekt „Prvo proljeće – Sarajevo 1996“.

     

    OBJAVI.BA: G. McCready, kako su nastale fotografije koje možemo ovih dana vidjeti u Historijskom muzeju u sarajevu?
    McCREADY:
    Bio sam ovdje u proljeće 1996., od 19. aprila do 8. maja, šetao sam svuda po gradu i fotografisao ga. Nisam tu bio kao novinar ili izvještač, nisam radio ni za kakvu organizaciju, bio je to moj lični projekt bez neke komercijalne namjene. Imao sam par izložbi fotografija, ali ove slike nisu poslužile za nešto više od toga.

    Denis McCready

    OBJAVI.BA: Kako ste tada, tek nekoliko mjeseci nakon što je rat zaustavljen, dospjeli u Sarajevo?
    McCREADY:
    Bio sam na putu za Albaniju, gdje na kraju nisam ni stigao jer nisam imao neophodnu NATO-vizu. Jednostavno rečeno, slučajno sam zaglavio u Sarajevu i nije mi se isplatilo da se vraćam na polaznu tačku u Italiju, a shvatio sam da je grad jako zanimljiv nakon reintegracije, da se može slobodno i sigurno otići u četvrti poput Grbavice ili Dobrinje pa sam odlučio ostati.

    Međutim, brojao sam dane budući da nisam mogao doći do novca, imao sam samo putne čekove i nešto gotovine pa sam svakog dana računao koliko još mogu ostati i fotografisati. Na kraju sam završio u Splitu sa devedeset i šest ispucanih filmova i slikama koje sam želio razviti – nisam želio rizikovati da mi se desi da ih izgubim. Tako sam se vratio kući u Kanadu, nisam stigao do Albanije, ali mi je drago što sam tada ostao u Sarajevu i volio bih da sam mogao ostati još duže.

    OBJAVI.BA: Ali ste se zato vraćali u Sarajevo?
    McCREADY:
    Vratio sam se 1997. da uradim kratki film o grupi Sikter koja je tad nastupala kao predgrupa za U2, dolazio sam i 2006. da dokumentiram stotinu lokacija za „prije i poslije“, bio sam ovdje i 2009. kako bih razgovarao sa mladim kreatorima filmova, te 2019. kako bih za svoj projekt uradio fotografisanje svih 200 lokacija koje sam posjetio nakon rata. Mogu reći da sam ovdje već stvorio cijelu mrežu prijatelja, a bio sam i 2022. kako bih radio na infracrvenim slikama – fokusirao sam se na drveće i zelenilo kako bih infracrvenom kamerom dobio kontrast u odnosu na zgrade. Dosta ovih radova se može pogledati na mom profilu na Instagramu i na mojoj internetskoj stranici.

    OBJAVI.BA: O čemu se radi u vašem projektu zbog kojeg ste ponovo ovdje?
    McCREADY:
    Prije nekoliko godina sam se zainteresovao za projekte usmene historije i posvetio sam tome svoj master-studij iz vizualnih i medijskih umjetnosti. Ovo što vidite ovdje je izbor od nekih dvjestotinjak fotografija sa devedeset šest rolni filma koje sam tada napravio u Sarajevu. Dakle, kući sam se vratio sa oko hiljadu i po slika Sarajeva koje nisam doživio kao neka dragocjena umjetnička djela nego kao objekte o kojima treba posmatrati i o njima govoriti.

    Ono što želim je da podijelim ono što sam uhvatio na tim slikama i da pozovem one koji su bili tu da se prisjete „proljeća mira“ ili „proljeća nade“ kada je sve bilo moguće, kada se osjećala pozitivna energija optimizma u zraku, te se nadam da ću prikupiti priče koje ljudi još nisu podijelili.

    McCready: “Proljeće 1996. je u Sarajevu bilo proljeće mira i nade” (Foto: Denis McCready)

    OBJAVI.BA: Šta konkretno očekuje ljude koji odluče učestvovati u projektu? Kako taj proces izgleda?
    McCREADY:
    Uglavnom, kada osoba dođe, od dvjestotinjak slika koje stoje na raspolaganju odabere onu o kojoj želi govoriti. Cijeli razgovor se uz pristanak snima, a moja saradnica i ja postavimo po dva ili tri pitanja. Nakon toga, zamolimo osobu da odabere mjesto u gradu na kojem bi željela kreirati novu uspomenu i uradimo portret. To je sve.

    OBJAVI.BA: Šta se nalazi na fotografijama i kakve priče očekujete od ljudi?
    McCREADY:
    Fotografije su tu kao katalizator pomoću kojih se ljudi mogu prisjetiti mjesta i događaja i ispričati svoje priče. Neka mjesta su jako poznata, tu su fotografije Vijećnice, željezničke stanice, zatim fotografije sa snimanja posljednje scene filma „Savršeni krug“… i sve su one uslikane iz jednostavne perspektive nekoga ko samo šeta gradom, kao neki mještanin ili turist. To nije bilo istraživačko novinarstvo, to nisu novinarske priče jer nisam bio na novinarskom zadatku, ja sam tu bio samo vizualni umjetnik koji je nastojao uhvatiti moment, dokumentirati ga i sačuvati ga za budućnost.

    Uvijek me zanima ono što slike izvuku iz ljudskih sjećanja, ovo su slike u potrazi za pričama. Ja imam svoju priču o tome kako sam doživio i osjetio grad, ali tražim priče drugih ljudi kako bih od toga napravio umjetničko djelo. Cilj projekta je skupiti usmenu historiju, uraditi portrete osoba koje su učestvovale  i od svega toga napraviti umjetnička djela koja će ostati Historijskom muzeju. Muzeju će ostati slike, priče, portreti i profesionalna oprema za snimanje zvuka kojom će moći nastaviti prikupljati svjedočanstva.

    OBJAVI.BA: Ne narušavajući moguću povjerljivost i ne otkrivajući u većoj mjeri sadržaj budućeg djela, možete li nam čisto radi ilustracije reći neki primjer sjećanja kojeg je neko od učesnika podijelio s vama?
    McCREADY:
    Ovo su dokumentarističke, a ne novinarske slike i suština projekta je da one budu katalizator ljudskih sjećanja. Naprimjer, juče je jedna žena gledala sliku današnje Zagrebačke ulice i na njoj vidjela ljude koji idu stranom ulice kojom uobičajeno rjeđe idu. Tih godina su ljudi još po navici išli onom stranom kojom je tokom rata bilo manje opasno zbog granata i snajpera. To je jako zanimljivo, ne zbog onoga što je na slici nego zbog sjećanja koje se probudilo, zbog te refleksne navike.

    McCready: “Fotografije su katalizator ljudskih sjećanja” (Foto: Denis McCready)

    OBJAVI.BA: Šta je u svemu tome vaš primarni motiv da posjetite Sarajevo i priče ljudi potražite nakon skoro tri decenije?
    McCREADY:
    Šta radim tu 28 godina poslije? Pa, ovo je jedna arhiva slika koju nije moglo prikupiti puno fotografa. U proljeće 1996. u Sarajevu više nije bilo toliko fotografa i reportera – Džemil Hodžić koji vodi projekt Sniper Alley Photo mi je rekao kako je svega 5-6 fotografa tada slikalo grad, za razliku od doba opsade kada je u Sarajevu bilo stotine izvještača. Ovo je, dakle, arhiva sa velikom historijskom važnošću, a moj izazov kao vizualnog umjetnika jeste kako da od nje napravim savremeni dokument, savremeno svjedočanstvo, te kako da im pružim dubinu i sadržaj koji se neće striktno ticati rata.

    Ovo je svjedočanstvo o „proljeću mira“ i želim čuti priče o proljeću, o onom što je uslijedilo u godini poslije rata, o onome što se dešava danas, i to je isto tako i proces u kojem ja želim nešto vratiti građanima Sarajeva. Fotografija je stvar saradnje. Ne možete napraviti slike ukoliko vam ljudi ne žele to dopustiti, i nažalost puno istraživačkog i dokumentarističkog rada se svodi samo na jednosmjernu linearnu stvar – fotograf uslika nešto i to je to, materijal se nikada ne vraća nazad i nikad se ne vraćate onima koji su na slikama.

    OBJAVI.BA: Osim na ovom, radite na još nekoliko projekata koji se tiču Sarajeva?
    McCREADY:
    Da, a jedan od njih je reforestacija, odnosno zelenilo kojeg u Sarajevu 1996. nije bilo i stabla koja su u međuvremenu narasla u urbanim zonama. Kad sam bio u Sarajevu 2019. godine, posjetio sam 200 lokacija koje sam ranije fotografisao i slikao sam ih ponovo. U poređenju „prije i poslije“ kojeg sam nazvao „Project ReTrace“ jasno se vidi razlika koja je vrijedna prikazivanja.

    OBJAVI.BA: Dakle, nekad iduće godine ćemo gledati rezultat projekta u kojem građani Sarajeva i Bosne i Hercegovine mogu sada uzeti učešća?
    McCREADY:
    Generalno, meni su ljudi Sarajeva subjekt na slikama svoga grada. Nadam se da ćemo im ove slike moći vratiti i da će ih svako ko želi moći pogledati ili istražiti. Muzej će napraviti izložbu umjetničkih radova na kojima sad radim, i pozvao bih građane da se odazovu, pogledaju ove slike i ispričaju svoje priče. Osim toga, razmišljam i o drugim medijima, pa bi tako ova izložba mogla biti pretočena i u knjigu ili film, tim prije što u Sarajevu imamo još nekoliko projekata na kojima radim uporedo.

     

    Historijski muzej BiH i Denis McCready projekat realiziraju tokom čitavog oktobra i pozivaju vas da im se pridružite!

    Učešće u projektu možete zakazati slanjem e-pošte na adresu: sarajevofirstspring@gmail.com 

     

    Socijalne mreže

    6,325LjubiteljiSviđa mi se
    402SljedbeniciPratite
    294SljedbeniciPratite
    1,690PretplatniciPretplatite se

    Pretplatite se

    Povezani članci

    AEDES ALBOPICTUS: Opasni azijski tigrasti komarac

    Piše: Husein Ohran Jedna od najozbiljnijih posljedica klimatskih promjena jeste...

    NAŠE BLAGO: Bh. autohtone domaće životinje

    Piše: Husein Ohran Bosna i Hercegovina je zemlja koja se...

    “Eco-friendly” goveda

    Piše: Husein Ohran Iako mnogima ovaj podatak nije poznat –...

    Kako naša ishrana utiče na globalno zagrijavanje?

    Piše: Husein Ohran Očekuje se da će do 2050. godine...