I ovoga petka smo s vama sa stalnom rubrikom u kojoj naša Alma Nuhić-Šišić, dipl. psihologinja i psihoterapeutkinje psihodinamske integrativne psihoterapije u edukaciji, odgovara na vaša pitanja.
Sve što vas zanima i što želite da pitate u vezi sa mentalnim zdravljem možete i dalje nastaviti da šaljete na storyje Objavi.ba i Facebook stranicu Psihoterapija Alma N. Sisic.
Danas objavljujemo nova dva odgovora iz grupe pitanja koja ste poslali, a s narednim pitanjima i odgovorima vidimo se u naredni petak, za Dan žena, 8. marta.
Pitanje br. 91
Poštovana, imam sina uzrasta pet godina i osam mjeseci, živimo u Njemačkoj, a njemački jezik mu je jako slab, u predškolskoj mu je učiteljica radila test inteligencije i rezultat je 55. Jedinu opciju koju mi daju je specijalna škola za djecu sa mentalnim oštećenjima. Ja sam jako iznenađena jer apsolutno nisam očekivala takav rezultat i on je po meni sasvim normalno dijete koje je jako samostalno i po ničemu ne zaostaje za drugom djecom. Jedino je jezik velika barijera. Da napomenem, test koji je rađen je neverbalni i ja sam sigurna da je to velika greška. Možete li mi molim vas reći kolika je mogućnost krivo napravljenog testa i da li se primijeti IQ 55, ili to može negdje biti sakriveno i nevidljivo roditelju? Jako sam zabrinuta, sve sto sam pokušala raditi sa njim on je znao, tako da mi stvarno nije jasno otkud ovakav rezultat.
Unaprijed hvala.
Odgovor:
Draga čitateljice, potpuno razumijem vašu zabrinutost i nepovjerenje jer niste primijetili neke poteškoće kod vašeg sina u svakodnevnom funkcionisanju. Niste naveli koliko ste vremenski dugo u Njemačkoj, kao i koliko dugo ide u predškolsko, jer nerazumijevanje stranog jezika je normalna pojava ukoliko dijete nije bilo u prilici da ga uči neki određeni period. Mjerenje inteligencije se vrši primjenom testova inteligencije prilagođenih za određeni uzrast i spada u domen rada psihologa. Kod doktora opšte prakse zatražite uputnicu za psihologa koji će sprovesti potrebnu dijagnostičku procjenu, a analizom rezultata dobijaju se podaci o opštim kognitivnim sposobnostima djeteta, ali i specifičnim sposobnostima i vještinama kao što su verbalno razumijevanje, usvojenost vokabulara, vizualno-specijalne sposobnosti, opšta informisanost, perceptivno rasuđivanje, radno pamćenje ili brzina obrade podataka. Nakon testiranja i obrade rezultata dobijete stručno mišljenje i dalje smjernice. Vjerujem da biste primjetili da vaše dijete ima smanjene intelektualne sposobnosti, jer su prisutna odstupanja u govornom, emocionalnom i socijalnom razvoju. To podrazumijeva da djeca imaju vrlo velike teškoće pri formiranju pojmova, upotrebi apstraktnih pojmova, kreativnome mišljenju, logičnom zaključivanju, pamćenju te primjeni upamćenoga. Odstupanja u motorici kod djece smanjenih intelektualnih sposobnosti najčešće se očituju u neusklađenosti pokreta. U govornom razvoju teškoće se manifestuju u odstupanjima u fonaciji i artikulaciji. Što se tiče socijalnog i emocionalnog razvoja, kod takve djece manifestiraju se ponašanja koja su karakteristična za hronološki znatno mlađu djecu. Za sva dodatna pitanja stojim vam na raspolaganju.
Vaša Alma
Pitanje br. 92
Dobro veče, ja se osjećam nesigurnom, slaba sam, ne smijem nigdje sama. Imam strah, pijem zoloft i bromazepan, i vrtim se u krug. Nisam zaposlena ni udata, sve bih ovo željela, ali stalno imam negativne misli i energiju.
Odgovor:
Draga čitateljice,
hvala vam na pitanju. Drago mi je da ste prepoznali problem i da tražite pomoć. Mnogo puta u životu ne dobijamo ono što zaslužujemo, ali treba pokušati da to ne bude faktor koji će nas baciti u očajanje. Kad vam se jave negativne misli već na samom početku prekinete tu misao i usredsredite se na neki potpuno različit sadržaj, koji će vas okupirati. Ukoliko dozvolite da ova razmišljanja duže traju, više ćete se i emocionalno investirati, a to onda izaziva osjećaj slabosti i nesigurnosti. Nekada se ovakve misli javljaju nezavisno od toga da li u životu imate burne i neprijatne doživljaje, dovoljno je da u vama postoje neki nesvjesni nerazriješeni konflikti, koje skoro svi imaju u izvjesnoj mjeri, pa da odreagujete na ovaj način, što troši vašu energiju i stvara zabrinutost i strah. Bilo bi dobro da samostalno pokušate da misli prekidate kao da u mislima imate spremnu tablicu sa znakom „stop“ svaki put kad se pojave. Imajte na umu da i za ovakvo „prekidanje“ misli treba malo vježbe, pa se nemojte obeshrabriti ili odustati ukoliko odmah u tome ne uspijete. Obzirom da već pijete lijekove, moja preporuka bi bila da potražite pomoć psihoterapeuta uz čiju pomoć ćete poraditi na svojoj asertivnosti, odnosno na promjeni u stavu koja bi vam doprinijela da se malo aktivnije okrenete svojim ciljevima i da se za njih aktivnije borite, kao i na vašim nerazriješenim konfliktima, otporima i osjećanjima koja boje vaše doživljaje. Za sva dodatna pitanja stojim vam na raspolaganju.
Vaša Alma
