Dragi naši, nastavljamo s našom stalnom rubrikom, i tokom proteklih sedam dana stigao je veliki broj vaših pitanja našoj Almi Nuhić-Šišić, dipl. psihologinji i psihoterapeutkinji psihodinamske integrativne psihoterapije u edukaciji.
Kao i do sada, svoja pitanja možete da šaljete na storyje CPCD-a, Objavi.ba i Facebook stranicu: https://www.facebook.com/psihoterapijaalma, pri čemu vam redakcija Objavi.ba garantuje anonimnost.
Ovoga petka objavljujemo tri nova pitanja i odgovore, a naredna tri – narednog petka 29. septembra.
Pitanje br. 46
Poštovana Alma, imam problem sa napetošću i osjećajem da ću se onesvijestiti u nekim trenucima. Kad sam u takvom stanju izgubim apetit i ne mogu jesti. Iako se trudim da jedem, ne mogu da jedem po čitav dan. Molim Vas za mišljenje.
Odgovor:
Draga čitateljice, iz Vašeg pitanja može se zaključiti da se kod Vas radi o jednom vidu anksioznosti usljed koje se javlja nesvjestica i gubitak apetita.
U psihodinmaskoj psihoterapiji, odbijanje hrane predstavlja negaciju potrebe bez koje ne možemo da preživimo. Koristimo negaciju – mehanizam odbrane, koji dovodi do toga da se osjećamo kao da neki neprijatan dio stvarnosti ne postoji. Osobe koje su željne ljubavi, a bile su jako uskraćivane za ljubav, često počinju na hranu da gledaju kao na zamjenu za ljubav, a onda se prema njoj odnose kao da im ne treba. Time, na štetan i paradoksalan način, preuzimaju kontrolu nad svojim životom, uz jednu začkoljicu – ne možemo da negiramo potrebu da jedemo i da fizički opstanemo.
Moja topla preporuka je da krenete sa psihoterapijom, jer će psihoterapeut moći da vas razumije i ohrabri na daljnje korake. Šaljem vam podršku i možete mi pisati u inbox stranice Psihoterapija Alma. N. Šišić.
Vaša Alma
Pitanje br. 47
Dobar dan, prošli mjesec sam bila loše, imala sam lupanje srca i slabost, ali sam došla sebi. Nakon dvije sedmice sve se ponovilo, s tim da sam tada imala visok tlak, nalazi su dobri kao i ultrazvuk srca. Imam strah jer nisam dobro, da li je zaista moguće da je ovo sve psiha? Kad se pojavi strah da nisam dobro i tlak se povisi.
Odgovor:
Draga čitateljice, obzirom da ste bili kod doktora na pregledu i koji nije našao neki organski uzrok, onda možemo da smatramo da je uzrok vašeg povišenog krvnog pritiska strah od simptoma koje imate a koji liče na napad panike. Anksioznost i panika su simptomi, nešto na površini što izbija, kada nemamo dovoljno snage i sposobnosti da obradimo neka druga iskustva. Jasno je da su, kao i svi drugi simptomi, jako neprijatni i da mogu u velikoj meri da onesposobe čovjeka.
Bilo bi dobro da se konsultujete sa vasim doktorom u vezi eventualne terapije za krvni tlak, a uzroke anksiozost i napada panike otkrijte uz pomoć psihoterapije. Želim da vas ohrabrim da potražite pomoć, jer nekad nam je potrebna druga osoba, stručnjak, koji će nas pažljivo saslušati i voditi kroz proces istraživanja psihičkog razvoja i života.Za sva dodatna pitanja stojim Vam na raspolaganju.
Vaša Alma
Pitanje br. 48
Kako se boriti sa stigmom zbog psihijatrijske dijagnoze?
Odgovor:
Draga čitateljice,
iza nas je ružna istorija medicinskog i društvenog tretiranja osoba s mentalnim poteškoćama te još uvijek nosimo određene modele na kojima trebamo raditi. Pitamo se zašto je to tako, zašto ljudi stigmatiziraju ljude sa psihijatrijskom dijagnozom?
Glavni razlozi su strah, jer ljudi misle da su to agresivne osobe, ali i neznanje, jer ukoliko nismo upućeni u samu bolest i njene posljedice, to nam stvara problem da prihvatimo i razumijemo osobu koja ima poremećaj. Stoga nam treba edukacija da nas informiše o bolesti.
Stručnjaci iz oblasti mentalnog zdravlja psihijatri, psiholozi i psihoterapeuti mogu uvijek da rade na edukaciji i obrazovanju populacije, a čini se da je to uz pomoć društvenih mreža i dosta uspješno. Online komunikacija je dosta pomogla ljudima da nauče i da dođu do stručnjaka bez obzira u kojem dijelu svijeta se nalaze, pri čemu je doprinos društvenih mreža u tome da su ljudi više uključeni u razgovore i dijeljenje svojih problema u nadi da će im neko pomoći, postoji ta vrsta interakcije. Na taj način se ne osjećaju usamljeno, jer dobijaju podršku od ljudi koji imaju iste ili slične simptome, a također čitaju o drugim poremećajima, što doprinosi boljem razumijevanju samog poremećaja. Obično u takvim grupama postoje i stručnjaci za mentalno zdravlje pa se dobiju besplatni savjeti i smjernice kako i šta dalje. I sama skoro pola godine radim na način da pomažem u “obračunu” sa stigmom, objašnjavajući i usmjeravajući one kojima je pomoć potrebna u smjeru u kojem bi trebalo da se kreću, a u okviru rubrike “Psiholog odgovara petkom” na portalu Objavi.ba. Stigma se pobjeđuje edukacijom stanovnistva, a samostigma jačanjem samopuzdanja i samopoštovanja kroz psihoterapijski rad.
Vaša Alma
