I proteklih dana stigao je priličan broj vaših pitanja našoj Almi Nuhić-Šišić, dipl. psihologinji i psihoterapeutkinji psihodinamske integrativne psihoterapije u edukaciji, pa već tradicionalno i ovog petka objavljujemo odgovore na tri koja su došla na red.
Ponovo naglašavamo kako je bitno da šaljete konkretna i sažeta pitanja koja se prevashodno tiču mentalnog zdravlja, borbe sa anksioznošću, napada panike, mogućih problema sa ponašanjem vaše djece u adolescenciji i slično.
Pitanja možete postavljati na storyje CPCD-a, Objavi-ba i facebook page: https://www.facebook.com/psihoterapijaalma, pri čemu vam redakcija objavi.ba garantuje anonimnost.
Odgovore na naredna pitanja čitajte narednog petka, 23. juna!
Pitanje br. 13
Zdravo, kako se može riješiti zavisnost od partnera kada se odlučiš maknuti od njega? Kako se više nikada ne vratiti, ne pokleknuti, osjećam se kao da je svijet za mene stao od kako sam se odvojila od njega?
Hvala Vam.
Odgovor:
Draga čitateljice, na osnovu vašeg pitanja mogu da primjetim da je kod Vas izražena crta zavisnog obrasca ličnosti, a zavisne osobe u osnovi definišemo kao one koje zadovoljstvo drugih stavljaju na prvo mjesto bez obzira na cijenu. To su osobe koje su duboko posvećene odnosima sa drugima, u toj mjeri da žive život kroz druge i za druge i samim tim vam je teško da se ne vratite partneru. Zavisne osobe stalno nude nježnost i razumijevanje, a zauzimaju pasivnu ulogu u odnosima. Cijene harmoniju, pa se zbog toga stalno izvinjavanju i preuzimaju krivicu.
Iz perspektive psihoseksualnih faza razvoja, zavisni tip pripada oralnoj fazi razvoja – fiksiranost za oralnu fazu, gdje je osnovna psihološka potreba, potreba za sigurnošću, empatičnim odgovorom, stalnim prisustvom i odgovaranjem na potrebe djeteta. Oralne potrebe su, generalno, potrebe za primanjem, stalnim prisustvom i ovisnošću od drugoga (što je sasvim primjereno bebi, ali ne i odrasloj osobi). Obzirom da Vi kao odrasla osoba ne možete da podnesete frustraciju oralnih potreba, tj. odsustvo objekta ljubavi, i ne možete da budete sami, onda treba da se javite psihoterapeutu kako bi zajedno razvili osećaj samodovoljnosti i nošenje sa strahovima od samoće ili odbacivanja, donošenja samostalnih odluka, ispoljavanje sopstvenih misli i osjećanja bez straha od odbacivanja. Za sva dodatna pitanja stojim Vam na raspolaganju,
Srdačno Vaša,
Alma
Pitanje br. 14
Pozdrav, moj partner je ljubomoran i zaista više ne znam šta da radim. Guši me i stvara mi nervozu i nisam više opuštena u razgovoru. Kad smo zajedno sve je u redu, ali problem nastaje kad sam negdje vani, stalno me zove i provjerava da li sam možda u muškom društvu. Može li se ovo riješiti i kako?
Odgovor:
Draga čitateljice,
problem ljubomore je kompleksan, jer druga strana, tj. Vaš partner ne vidi njegovo ponašanje kao problematično, nego kao znak ljubavi. Međutim, ljubomora je strah od napuštanja, a osoba procjenjuje da svaki kontakt sa trećom osobom može biti mogućnost da partner/ka bude zaveden, a da on bude ostavljen. Ljubomora može biti podstaknuta realnim događajem, ali i kao posljedica fantazije koju je partner stvorio u svojoj glavi. Djeca koja su imala nesigurnu emocionalnu povezanost sa roditeljima, imaće površnu emocionalnu vezu sa bračnim partnerom, biće sumnjičavi, nesigurni i ljubomorni. Predlažem vam partnersku psihoterapiju koja bi vam omogućila da bolje razumijete zbog čega se javlja strah kod Vašeg partnera, da li postoji neki način da umanjimo to osjećanje kod partnera. Bitno je reći kako se osjećamo u vezi neadekvatnog ispoljavanja ljubomore od strane partnera. Ljubomora sama od sebe neće nestati, te je jako bitno preuzeti neki korak kako biste riješili situaciju, a konstruktivno rješenje može biti partnerska psihoterapija!
Za sva dodatna pitanja stojim Vam na raspolaganju,
Srdačno Vaša,
Alma
Pitanje br. 15
Poštovana Alma,
imam pojačanu tremu kod izlaganja pred publikom, a to izgleda tako da mi mozak blokira jer imam osjećaj da ću reći nešto pogrešno. Kako da bez treme izlažem pred većim brojem ljudi?
Hvala Vam unaprijed na odgovoru!
Odgovor:
Draga čitateljice,
iz Vašeg pitanja može se zaključiti da se kod Vas radi o jednom vidu anksioznosti, a koja se u psihologiji definiše kao socijalna fobija. To je strepnja koja se obično javlja u društvu, javnom nastupu, odnosno situacijama gdje postoji veći broj ljudi. Mi u OLI psihodinmaskom metodu anksioznost vidimo kao posljedicu nerazvijenih kompetencija kod osobe. U osnovi socijalne anksioznosti može biti naše nisko samopoštovanje, strah od kritike, strah od greške, nisko samovrednovanje. Možda bi bilo korisno da u takvim situacijama prepoznate misli koje ih prate, da promislite koja uvjerenja Vas dovode do blokade u mišljenju, kao i to koliko su ona realna. Navešću samo neka moguća uvjerenja koja mogu biti u podlozi socijalne anksioznosti:
„Drugi su pametniji od mene“, „Ne smijem ispasti glup!”, „Ne smijem da pogriješim“, „Moj glas će početi da drhti i poniziću se“. Način na koji možete sebi pomoći je da prepoznate automatska negativna uvjerenja koja su u osnovi straha, zatim da sebi postavite pitanje da li su ta uvjerenja realna, a nakon toga možete ta uvjerenja da zamjenite realističnijim i pozitivnijim. Npr., ukoliko mi zadrhti glas to ne znači da sam glupa, jer ne bi došla do prezentacije pred publikom da sam glupa. To znači da sam ljudsko biće koje ima osjećanja i drhtanje glasa mi je potvrda da sam uzbuđena i da mi jako stalo da prezentiram sebe i svoje izlaganje na najbolji mogući način.
Ukoliko imate dodatna pitanja možete mi pisati u inbox FB stranice: Psihoterapija Alma N. Šišić
