Akademska godina se približava kraju, nekima odušak, a nekima nove radne pobjede. Odlučili smo zaviriti na Univerzitet u Sarajevu te razgovarati sa jednim od nagrađivanih zaposlenika Univerziteta i najboljim asistentom, kako su to odlučili njegovi studenti i studentice Veterinarskog fakulteta.
Moramo naglasiti da je Veterinarski fakultet UNSA jedini u našoj zemlji, ili kako naš narod često voli reći imenica koja nema zamjenicu, a mnoštvo zanimljivosti o fakultetu, važnosti obrazovanja, uticaju ljudi na životnu sredinu i sprječavanje odlaska mladih iz Bosne i Hercegovine, saznali smo od Huseina Ohrana, mladog, ambicioznog i rekli bismo, veoma uspješnog ljubitelja prirode, muzike, fiziologije, ekofiziologije, nauke i pravih vrijednosti.
Ekofiziologija je rijetko zanimanje, možete li nam reći otkud interesovanje za proučavanjem fizioloških procesa kojima se koriste životinje kako bi se nosile sa faktorima u svom okruženju?
Odnos okoline i živih bića je vrlo dinamičan proces, naročito kada se okruženje intenzivno mijenja, čemu danas svjedočimo. Od ranih studentskih dana sam razvio afinitet prema fiziologiji koja zapravo predstavlja nauku o životu, procesima unutar organizma i regulatornim mehanizmima organizama. Uz izraženu ekološku svijest, koju sam uvijek nosio u srcu, razvila se želj za istraživanjem unutar ove oblasti. Imao sam sreću da radim ono što volim, te se radujem onome što dolazi.
Asistent ste postali poprilično mladi, koliko je, na početku Vaše karijere bilo teško raditi sa studentima i studenticama, a koliko je sada? Uviđate li razliku?
Naravno da postoji ogromna razlika na početku i sada. Čovjek je opušteniji kako koja godina prolazi, ali od prvog dana mi je uvijek bilo veliko zadovoljstvo raditi sa studentima. Smatram da svaki student osjeća mnogo veću slobodu prema mlađem učesniku u nastavi, a odgovornost nas mlađij jeste da budemo spona ka lakšem shvatanju materije. Moramo biti uzor, moramo ih motivisati za budućnost.
Generalno, kakva je zainteresovanost mladih ljudi za veterinarstvo, biologiju i ekologiju?
Prirodne nauke su uvijek bile zanimljive mladim ljudima, međutim u posljednje vrijeme, kako svjedočimo generalnom padu broja mladih u našoj zemlji to se odražava na kompletan visokoobrazovni sistem. Nažalost, svjedočimo radikalnom smanjenju broja studenata u svim oblastima, pa tako taj pad nije zaobišao ni veterinu.
Smatrate li da su ljudi u našoj zemlji ali i šire, svjesni uticaja klimatskih promjena i zašto?
Klimatske promjene su jedna od najvažnijih centralnih globalnih tema. Međutim, u našoj zemlji ljudi nisu u potpunosti svjesni šta se dešava iako svakodnevno možemo vidjeti negativne posljedice klimatskih promjena. Prvi korak ka rješavanju problematike vezane za klimatske promjene jeste u ljudima koji moraju promijeniti svoju svijest i navike, što je najteže. Ljudi moraju imati više informacija o ovoj temi. Koraci ka boljoj budućnosti uopće komplikovani kako se ćine. U pitanju su zaista sitne korekcije koje svaki čovjek kao individua može napraviti, počevši od nekorištenja automobila za svakih 500 metera koje treba preći, pa do blagih promjena u ishrani. Naše želje i prohtjevi moraju biti u skladu sa prirodom.
U razgovoru smo saznali da pišete doktorski rad na temu uticaja klimatskih promjena na ovcu pramenku, zašto baš ovca pramenka i klimatske promjene?
Odgovor je vrlo jednostavan – smataram da svi mi koji se bavimo naukom u BiH, trebamo biti prvenstveno usmjereni na naše prirodne resurse. Za pramenku se narodski zna da je izuzetno otporna i adaptibilna, ali bez dovoljno naučnih dokaza. Ljubav koju osjećam prema fiziologiji i ekofiziologiji zajedno sa životinjom koja je izuzetno rezistentna i adabtaplibna, uz vrhunske smjernice mojih mentora, navela me da se posvetim ovoj temi. Istraživanja na našim autohtonim biljkama i životinjama su jedan od načina kako povećavamo svoju vrijednost kao nacija jer imamo šta ponuditi. Pramenka nije zanimljiva sa nekog ekonomskog aspekta, nije visoko produktivna, ali se njen značaj ogleda u tome što je rezistentna na oboljenja i adaptilna na surove uslove područja koja nastanjuje. Genetički materijal ove bh. ovce je, ustvari, naše prirodno bogatstvo.
Proglašavani ste i najboljim asistentom Veterinarskog fakulteta UNSA od strane studenata i studentica druge godine, koliko vas je to motivisalo u daljnjem radu i odnosu sa mladim ljudima?
Svaka pohvala, nagrada i bilo kakav vid afirmacije od strane studenata je, meni lično, uvijek na prvom mjestu, jer smatram da je student taj koji je u potpunosti objektivan i u potpunosti iskren. Sve sa njihove strane mi je ogromna satisfakcija i uvijek će biti. Sa studentima nastojim razviti jednu dobru radnu atmosferu i uvijek pokušavam probuditi njihovo intresovanje prema onome o čemu razgovaramo, ali ništa nije moguće bez uzajamnog poštovanja.
Iza sebe brojite nekoliko naučnih radova, da li ste u razgovoru sa ljudima, svojim prijateljima, kolegama primijetili nezainteresovanost u istraživanju i proučavanju određenih tema i koliko su današnja tehnologija i tehnološka ostvarenja pridonijela tome?
Mislim da u današnjem vremenu, tehnologije i interneta, nauka trpi obzirom da postoji veliki broj nepouzdanih, nerelevantnih izvora koji se konstantno stavljaju ispred naučnih dokaza. Ne obraća se dovoljno pozornosti šta tvrdi prava nauka.
Da li su studenti i studentice oštećeni fokusiranjem na online istraživanja?
Naravno da su fokusirani na online sadržaje.. Ove su generacije rasle sa tehnologijama, ali ne možemo kriviti njih. Akademska zajednica treba neumorno ukazivati i usmjeravati na prave vrijednosti.
Dobili ste nagradu za naučni doprinos UNSA za 2021. godinu, šta ta nagrada nosi sa sobom?
Ogroman podstrek prije svega. Jako je bitno u svakom poslu da te poslodavac prepozna. Nagrada od Univerziteta je ogromna čast i sreća.
Pored svog zanimanja, kako provodite vrijeme svakodnevno?
Moja druga velika strast je muzika kojom se intenzivno bavim od djetinjstva. Izuzetno je važan i nezamjenjiv dio mog života bez kojeg ne mogu zamisliti sebe. Dio sam benda Tregeri, sviram bass gitaru i trudim se uvijek naći vremena za muziku. Pored muzike, volim brdski biciklizam i sve što ima veze za prirodom.
Poruka za buduće studente i studentice Veterinarskog fakulteta i Univerziteta u Sarajevu?
Ulazite u jednu divnu i plemenitu profesiju, koja ima ogroman značaj za čovječanstvo. Mi često naglašavamo da smo nezamjenjivi dio javnog zdravstva i „One Health“ koncepta. Ja sam neko ko ne bi nikada otišao iz ove zemlje ako ne bih morao. Smatram da se ovdje može itekako uspjeti uz pomoć marljivog rada, truda i discipline. Usmjerimo svoje kapacitete na poboljšanje ove, nažalost, pomalo tužne situacije u našoj zemlji jer odgovornost je na nama!
Po završetku razgovora sa Huseinom, sreli smo i studenticu Amru Alispahić koja nam je rekla nešto više o svom akademskom opredjeljenju ali i asistentu Huseinu: Studentica sam V godine ovog fakulteta i imala sam čast da sarađujem sa asistentom Ohranom. U čemu je tajna njegovog upsjeha, čime to oduševljava studente i kolege, odakle crpi entuzijazam, energiju i dobro raspoloženje su samo neka od pitanja o kojima sam razmišljala dok bih prisustvovala nastavi koju je održavao. Shodno tome, upravo je on bio prva osoba na fakultetu koja me podstakla i ohrabrila da čvrsto koračam ka ostvarenju svojih ciljeva i snova, moj prvi vjetar u leđa. Pored očite i neizostavne činjenice da ima izvrsno znanje iz područja koje predaje, ono što ga izdvaja je upravo svestranost i pristupačnost, sposobnost da u nama probudi kreativnost, stvaralaštvo i originalnost bez obzira na predmet našeg interesovanja. Ono čime posebno intrigira studente je upravo lakoća kojom niže uspjehe kako u nauci, tako i muzici kojom se bavi. Idealan primjer asistenta koji je dostojan svog plemenitog i nadahnjujućeg poziva.
