Prošlog je vikenda propao pokušaj da se dogovori globalni savez za borbu protiv zagađenja plastikom. Iako je postizanje međunarodnih sporazuma rijetko kada lak i jednostavan posao, mnogi vjeruju kako su se ovdje umiješale moćne snage – veliki proizvođači nafte i države zavisne od proizvodnje fosilnih goriva – čija je namjera bila da se minira mogući dogovor.
Predstavnici skoro 200 država okupili su se nedavno u Busanu u Južnoj Koreji na petom zasjedanju Međuvladinog pregovaračkog komiteta za globalni sporazum o plastici (Intergovernmental Negotiating Committee – INC5). Imajući kao najvažniji zadatak traganje za načinima smanjenja proizvodnje plastike, zasjedanje je imalo za cilj da se bavi i eliminacijom određenih plastičnih proizvoda, zatim prestankom korištenja određenih hemikalija u proizvodima, poboljšanjem dizajna plastičnih proizvoda, većom odgovornošću potrošača, kao i unapređenjem procesa reciklaže.
Nakon dvije godine pregovora i sedmice dana sastanaka, skup je okončan 1. decembra bez potpisivanja ikakvog konkretnog dokumenta.
Većina država je, kako se čini, bila spremna za čvrst dogovor i izgradnju pravnog okvira koji bi se pozabavio plastičnim zagađenjem. Međutim, njihova spremnost je naišla na opstrukciju jednog manjeg broja država koje su se usprotivile nekim ključnim rješenjima neophodnim za pokretanje suštinskih promjena.
One koji se protive promjenama predvode države sa najvećom proizvodnjom nafte, konkretno Saudijska Arabija, koja je navodno pri stavu kako mjere kojima se obuzdava proizvodnja plastike „kažnjavaju industriju dok u isto vrijeme ne nude stvarno rješenje za zagađenje plastikom“.
„Mala manjina država proces pregovora odavno drži taocem. Posve je jasno kako ove zemlje niti nemaju namjeru da se dođe do smislenog rješenja ove krize, ali još uvijek nastavljaju u tome sprečavati druge“, izjavio je Eirik Lindebjerg, šef za politiku o plastici u Svjetskom fondu za prirodu (World Wide Fund for Nature – WWF).
Interese proizvođačica nafte dodatno su osnažile naftne korporacije koje su na samitu demonstrirale svoju snagu. Prema Greenpeace UK, u pregovore je bilo ubačeno minimalno 220 lobista naftnih kompanija, što je više predstavnika nego što imale sve države Europske unije, i dvostruko više od onih koji su zastupali interese pacifičkih država.
„Jaki politički vjetrovi sve ovo čine još izazovnijim, ali lekcija koju nas je naučio samit INC5 je jasna: države sa ambicijom ne smiju dozvoliti industrijama fosilnih goriva i petrohemije i onoj manjini država da obezvrijede volju velike većine“, stoji u saopćenju kojeg je uputio Graham Forbes, predstavnik Greenpeacea na ovom događaju.
Iako su postojali tračci nade, prošle sedmice u Busanu nije bilo puno konkretnog djelovanja. Izvršni direktor Programa UN za životnu sredinu (UNEP) Inger Andersen ipak kaže kako su se pregovori pomjerili ka globalnom obavezujućem dogovoru. Postoji optimizam da će se pregovori nastaviti 2025, na lokaciji koja će se naknadno odrediti. Za sada, sve ostaje onako kako je bilo.
