Pred Međunarodnim sudom pravde počeo je historijski važan postupak koji bi mogao označiti prekretnicu u načinu na koji se tretira odgovornost za klimatske promjene. Objavi.ba vam donosi najznačajnije detalje ovog procesa.
Pred Međunarodnim sudom pravde danas započinje iznošenje uvodnih riječi u važnom slučaju u kojem će se testirati primjena međunarodnog prava u zaštiti klime. Ovo je prvi put da se najviši sud Ujedinjenih naroda bavi problemom klime, a ključno pitanje je da li se veliki zagađivači mogu naći na optuženičkoj klupi zbog svog doprinosa klimatskim promjenama. Rasprave će se pred vijećem od petnaest sudaca održavati u iduće dvije sedmice, a na zahtjev Generalne skupštine UN.
Generalna skupština je u zahtjevu upućenom prošle godine od MSP tražila odgovore na dva pitanja. Prvo pitanje je – kakve obaveze, prema međunarodnom pravu, imaju države u pogledu zaštite Zemljinog klimatskog sistema od stakleničkih plinova? Drugo, kakve su „pravne posljedice“ ukoliko vlade ne ispune svoje obaveze i izazovu značajnu štetu?
Klimatska kriza je već dugo predmet upozorenja naučnika, a već tri decenije traju pregovori i dogovori o smanjenju štetnih emisija. Rasprava dolazi neposredno nakon posljednjeg klimatskog samita UN u Bakuu (COP29), u čijem je fokusu bilo finansiranje procesa tranzicije sa fosilnih goriva na čistu energiju, kao i traženje načina da se siromašnijim zemljama pomogne da se nose sa izazovima ekstremnih vremenskih uslova.
Evo šta treba znati o trenutnom postupku u Haagu, kojeg možete pratiti i na internetskoj stranici suda.
Ko nastupa pred sudom?
Pravo nastupa je u ovom slučaju tražilo preko stotinu država i organizacija. Među njima su male ostrvske države kojima prijeti podizanje razine mora, zatim države koje nastoje zamijeniti fosilna goriva energijom iz čistih izvora, kao i veliki proizvođači koji ovise o prihodima od uglja, nafte i plina.
Tu su Sjedinjene Američke Države, kao i Australija, Velika Britanija, Kina, Indija, Iran, Rusija, Saudijska Arabija i Južnoafrička Republika. Sud će isto tako čuti i stavove raznih strana, od Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), do Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC).
Prethodno, prošle sedmice su svoje zaključke Sudu iznijeli stručnjaci koji su bili uključeni u rad Međuvladinog panela o klimatskim promjenama, naučnog tijela koje je formirao UN. U iznošenju njihovih stavova državama nisu dopušteni politički govori, nego su dužne izići sa pravnim razlozima zbog kojih i dalje potenciraju korištenje fosilnih govora i u atmosferu ispuštaju sve veće količine štetnih stakleničkih plinova.
Ko bi mogao izići kao pobjednik?
Iako je sud angažirala Generalna skupština, ideja je originalno došla od grupe studenata sa pacifičkih ostrva poput Vanuatua kojima su se pridružile kolege sa Kariba i iz Azije. Oni ističu kako male nacije poput njihovih nisu skoro nikako doprinijele globalnom zatopljenju, ali bez obzira na to trpe katastrofalne posljedice. Teško da se takve državice mogu nositi sa ciklonima, gubitkom obradivog zemljišta, ili smanjenjem ribljeg fonda, dok će neke od njih jednostavno biti potopljene.
Ova glasna grupa aktivista naišla je na širu podršku u zemljama u razvoju kako bi se njihova borba, a naročito ona pravna, pomogla na sve načine. Njihov je zaključak da dok god se klimatski sporazumi zasnivaju na dobroj volji ne postoji šansa da ove ugrožene države dobiju pomoć za koju smatraju da im pripada kao žrtvama zagađenja koje su prouzrokovale velike zemlje. Tvrde da je lista prekršenih obećanja i neispunjenih obaveza predugačka, i da je jedini način da ih se ozbiljno shvati taj da pokrenu tužbu i traže odštetu.
Iako će sudsko mišljenje biti savjetodavno a ne obavezujuće, ono svejedno sa sobom nosi autoritet i biti će jasno uputstvo onima koji kreiraju politike. Također, ono može imati značajnog odjeka i kod nacionalnih sudova, budući da u sve većem broju država aktivisti vrše pritisak na vlade i energetske kompanije.
Šta međunarodno pravo kaže o klimatskim promjenama?
Mnoge države imaju čvrste zakone u pogledu zagađenja, te zaštite okoliša i ugroženih vrsta. Međutim, međunarodno pravo je ovdje slabo iako se polako razvija.
Pariški klimatski sporazum iz 2015. godine je obavezujući pakt, ali on od država očekuje da korake preduzimaju dobrovoljno. Mehanizam koji bi ih prisilio na izvršavanje obaveza ili koji bih ih kaznio ukoliko ne izvrše obaveze ne postoji.
Međutim, stručnjaci ukazuju na Konvenciju UN o pravu mora iz 1982. godine, odnosno globalni pravni okvir koji se tiče okeana i mora koji prekrivaju 70 posto planete. U maju je Međunarodni sud za pravo mora sa sjedištem u Hamburgu napravio presedan i donio jednoglasno mišljenje da pretjerana emisija stakleničkih plinova predstavlja zagađenje koje bi nepovratno moglo naštetiti morskim ekosistemima i koje se mora smanjiti. Sud je utvrdio da zemlje koje zagađuju moraju snositi odgovornost, iako je ostalo nedorečeno da li bogatije države imaju obavezu da pomognu onima sa slabijim resursima.
Očekuje se da MSP uzme u obzir ovo mišljenje, a to od njega i traži grupa malih otočkih država. U septembru su Vanuatu i i druge pacifičke države formalno zatražile da se pred Međunarodnim krivičnim sudom ekocid smatra zločinom, ali ovaj proces će vjerovatno trajati godinama.
Dalje, Međuamerički sud za ljudska prava bi uskoro trebao usvojiti novi set pravila vezanih za kimatske promjene. Ova odluka će se primjenjivati na dvadeset država članica iz regije Latinske Amerike i Kariba.
Stručnjaci su oprezni i smatraju međunarodno pravo samo jednim djelićem ogromne slagalice zaštite globalnog klimatskog sistema. Neki tvrde da će najefikasnija promjena doći tek onda kad sektor čiste energije postane veći i jeftiniji od eksploatacije fosilnih goriva.
Kad će sud donijeti odluku?
Sudije nemaju tačan rok do kojeg moraju donijeti svoje mišljenje, ali pravnici kažu kako se ona može očekivati na ljeto.
